Tranzicija - izgovor - zabluda

Kada želimo da opravdamo zaostalost u razvoju Crne Gore u odnosu na mnoge Evropske zemlje, najčešće upotrebljavamo riječ tranzicija! Taj pojam označava prelaz iz nečega u nešto drugo. U ovom slučaju prelaz društva, privrede i shvatanja iz Komunizma u Kapitalizam. Bolne ,,devedesete“ i loša privatizacija su dokaz da naša svijest nije dorasla tranziciji, odnosno promjenama...

Kada malo bolje pogledamo kroz istoriju, tranzicija u Crnoj Gori traje već 139 godina!?

Berlinski kongres je bio 1878. godine. Tada je Crna Gora prvi put priznata kao samostalna država. ,,Evropske sile“ su, zajedno sa Rusijom, dogovorile granicu sa Otomanskom Carevinom i teritoriju male Balkanske zemlje koja je zaslužna za njeno povlačenje sa ovih prostora. Kasniji istorijski događaji su činili da budemo samo ,,moneta za potkusurivanje“ velikih i jakih zemalja! 

Naša uloga, kako tada, tako i danas, je prilagođavanje i balansiranje odnosno vječita tranzicija. Nesnalaženje i otpor prema civilizacijskim promjenama, danas se najbolje ogledaju na ulici, javnim površinama i opštoj nekulturi. Duboko sam ubijeđen da nam za te negativne karakteristike nijesu krive ,,strane sile i faktori“.

Putujući po evropskim gradovima, primijetio sam da je svuda gradski prevoz daleko napredniji od našeg. Uvijek se zapitam šta nas to koči ili nedostaje Podgorici da bude savremena u javnom prevozu? Prijatno februarsko sunce, karakteristično za podgoričku klimu, izmamilo je građane u bašte restorana. U jednom od njih uživamo u najavi proljeća gdje smo odgovor  na ovu temu potražili u druženju sa gospodinom Harisom Alivodićem, vlasnikom preduzeća GRADSKI SAOBRAĆAJ PG. 

- Nekada je gradski prevoz u Podgorici bio dobro organizovan. Započinje razgovor gospodin Alivodić. Sjećam se sedamdesetih godina da je na liniji broj 5, Konik – Donja Gorica, saobraćalo 7 velikih zglobnih autobusa, popularno nazvanih,, harmonika“.

AUTO: Tada je i Podgorica bila drugačija , a koliko sada ima autobusa na toj liniji?

- Naravno da je bila manje izgrađena. Momišići, Tološi i Donja Gorica nijesu bili spojeni sa gradom, ali su putnici bili strpljiviji. Danas ima više prevoznika, a manje putnika, pa na liniji 5 saobraća jedva nekoliko običnih autobusa.

AUTO: Od kada se bavite prevozom putnika?

- U maju 1995. godine osnovano je preduzeće ALIVODIĆ BASTON, a sa prevozom smo počeli od marta 1997. Prije deset godina promijenjen je naziv u GRADSKI SAOBRAĆAJ PG.

AUTO: Šta su glavni problemi da bi bili nalik ,,razvijenim prevoznicima” ?

- Glavni problem je sistemski! U proceduri je zakon o saobraćaju, a naš predlog je da se podijele ovlašćenja i obaveze za određene oblasti u saobraćaju. Nažalost, ništa nije urađeno. Komunalna policija podnosi prijave, ali na sudu su nemoćni.

AUTO: Kako je taj zakon sproveden u okruženju?

- Veoma dobra rJešenja koja se zakonski primjenjuju su u Hrvatskoj i Srbiji, treba samo prepisati i ništa ne izmišljati. Slovenci su uradili naručenu studiju za Crnu Goru, ali ona stoji negdje u fioci.

AUTO: Koliko problemi urbanizma i opšta nekultura utiču na kvalitetan prevoz putnika?

- Problem urbanizma je manje izražen nego ranije. Izgradnjom infrastrukture Podgorica je dosta rasteretila gradski saobraćaj. Veliki problem je destruktivno ponašanje i ogromna šteta koju nanose građani. Jednostavno, asocijalno ponašanje osoba kojI ne vole grad u kojem žive, dovodi do uništavanja javnih površina, autobuskih stajalaišta pa i samih autobusa.

AUTO: Da li bi novi autobusi bili rješenje?

- Autobusi koje mi uvozimo su iz Njemačke. Prošli su sve rigorozne kontrole za tamošnji sobraćaj. Izvanredno izgledaju, ali za samo 30 dana upotrebe po našim ulicama oni izgledaju jadno! Polomljene prozore ne možemo da stignemo da zamijenimo. Ako postavimo pleksiglas, policija piše kazne, a počinioci su nekako neuhvatljivi. Manjak putnika je osnovni problem, iako je karta 0,70 eura, a autobusi redovno saobraćaju.

AUTO: Šta se dešava? Ima li nelojalne konkurencije?

- Divlji taxi je veliki problem. Preko 450 taksista sa registrovanim i označenim vozilima obavlja prevoz na divlje bez ikakve evidencije i plaćanja poreza. Onih neobilježenih koji idu ispred redovnih autobuskih linija ne zna se broj. U predlogu zakona treba upisati način funkcionisanja taksi prevoza, davanja prava i mogućnosti komunalnoj policiji da radi svoj posao. Uvoda se vinjete koje će dobijati isključivo legalni taksisti i biće prepoznatljivi, a ovi divlji lakše uočljivi, pa će se možda uvesti neki red.

AUTO: Da li je tranzicija kriva?

- Bojim se da je problem u mentalitetu, a ne u traziciji. Uglavnom, kao i bilo gdje u svijetu, kada bi svako savjesno radio svoj posao, sve bi bilo dovedeno u red! Naša prednost je baš u tome što smo mala zemlja pa su nam i problemi manji, a prilagođavanje promjenama lakše i brže.

Razgovarao: Darko Popović